Glavni odjevni predmeti korišteni u razdoblju nakon I svjetskog rata bili su suknja – rubača, bluza – opleće i podsuknja – podrubaček. Osim tih osnovnih odjevnih predmeta, izrađivanih od domaćega, lanenog platna, u tom su se razdoblju nosile i rubače molače i markizetače, ravno krojene svilene bluze – tušlni, strukirane bluze i pregače – fertuni od krepdešina, kaputi – širclni, zabundci, jaklni od štofa ili sameta i sl. Žene su uglavnom birale tamnije boje – braonastu, plavu, ciglastu, graorastu i sl.
Djevojke su nosile nepokrivenu kosu s prednje strane podijeljenu po sredini glave i zategnutu ili počešljanu u caklne ili valovitu frizuru dobivenu brenanjempoculica (pomoću posebne željezne sprave koja se grijala na žaru – današnji grijač za kovrčanje ili ravnanje kose op.a.). Sa stražnje strane kosa je bila spletena u pletenice, futu ili košarke. Udate žene su isto tako nosile razdijeljenu i nabrenanu kosu, ali je ona bila pokrivena različitim pokrivalima. Najstarije su marama od tkanog lanenog platna – peča, za straije, i poculica – kapica za mlađe. Njih su nosile žene rođene potkraj devetnaestog stoljeća.
Poculica se sastojala od: kolobara – četvreokutne žice koja se stavljala na stražnji dio glave i omatala kosom; paculjetka – bijele kapice obrubljene čipkom na čeonom dijelu koja se stavljala na kosu i kolobar; paculjce – četvrtaste kapice na stražnjem dijelu bogato ukrašene utkivanjem ili vezenjem geometrijskih ili cvjetnih motiva, i prednjeg dijela s prišivenom čipkom izrađenom tehnikom na batiće; prevezača – uske trake bogato ukrašene drhtalicama, svilenim trakama, šljokicama i sl., a vezala se na poculicu iznad čela. Poculicu su žene vezale same, a osnovno pravilo je bilo da svako selo ima svoj način vezanja po čemu su se razlikovale.
Moslavke toga doba nisu se pretjerano kitile. Zlato i srebro nosilo se vrlo rijetko, ponekad samo naušnice u obliku ringa. Najstariji ukras bila je uska traka od crnog pliša koja se vezala tik uz vrat. Nakon nje u modu dolaze niske od crnih perlica u obliku trokuta – struke na ćošek. Djevojke su ponekad kosu ukrašavale češljićem ukrašenim sitnim staklenim okcima i metalnim ukosnicama koje su na kraju imale ukras u obliku zvjezdica.
(izdvojeno iz teksta “Iz života moslavačkog seljaka”, Vesne Peršić Kovač, objavljenog u monografiji Grada Čazme “Čazma u prošlom mileniju”, u nakladi Disputa d.o.o. Zagreb 2001.)
