Jedina građevina koja je do suvremenog doba sačuvana, a potječe iz srednjovjekovnog – zlatnog – razdoblja Čazme (sjecišta putova iz Ugarske prema moru), velebna je Crkva sv. Marije Magdalene. Intenzivna istraživanja koja traju desetak godina, dokazala su da je ta Crkva građena u prvoj etapi kasnoromaničkim stilom do 1240.godine. Obnavljana je nakon 1241. (tatarskoga razaranja) u ranogotičkom stilu.

Crkva je smještena u sredini naselja, a građena je u pravcu istok-zapad s glavnim pročeljem prema zapadu. Trobrodna je građevina, građena tlocrtno u obliku križa (dimenzije 42 x 17,5 m, svetište: 7 x 5 m). Izvorno je Crkva imala impozantan portal i rozetu na pročelju, a na svim ostalim vanjskim zidovima po jedna je rozeta manjega promjera. Na završetku pokrajnjih lađa su zvonici. Izvorna romanička građevina bila je viša od današnjega stanja te će  vanjski izgled Crkve  nakon obnove biti vrlo sličan izvornom obliku.

Od svetišta (nerazmjerno maloga u odnosu na cijelu građevinu), odijeljenog trijumfalnim lukom, prostire se crkvena lađa sa 6 križnih polja. Crkvi je kasnije prigrađena sakristija koja je 2008. g. srušena te iznova sagrađena sličnija izvorom obliku.

Cijelu je Čazmu 1559. godine razorila turska vojska. Crkva sv. Marije Magdalene bila je oštećena, ali je zahvaljujući činjenici  što je bila mauzolej značajnoga vojskovođe – hercega Kolomana (smrtno ranjen u boju s Tatarima na rijeci Šajo 1241., dopremljen u Čazmu gdje je preminuo i pokopan u «Crkvi/samostanu braće propovjednika», u skrovitom mauzoleju).  Nadgrobnu ploču hercega Kolomana našao je u Crkvi polovinom 19. st. Ivan Kukuljević Sakcinski, koji je zabilježio i objavio njen sadržaj, ali je ploča nedugo iza toga netragom nestala.

Polovinom 17. st. obnavlja se čazmanska Župa te njeno sjedište postaje nekadašnja dominikanska Crkva sv. Marije Magdalene. Budući da desetljećima u Čazmi nije bilo katoličkog, pa ni bilo kojega drugog stanovništva, i ova Crkva, kao i druge crkve u okolici, bile su zapuštene. U prvotnoj obnovi popravljeno je krovište Crkve te su dopremljeni oltari iz Crkve sv. Marije na Dolcu te i iz zagrebačke katedrale. 1720. obnova je opet bila na početku jer je te godine unutrašnjost Crkve poharao veliki požar. Iste godine za župnika dolazi Ivan Jamberković koji je narednih desetljeća intenzivno uređivao Crkvu u duhu ondašnjeg graditeljskog doba – baroka. Domaći barokni umjetnici – majstori – izradili su većinu od 9 današnjih oltara (prije u srednjem vijeku – je u Crkvi bilo 14 oltara!) s glavnim oltarom posvećenim umirućoj Mariji Magdaleni. Ostali su oltari u Crkvi: oltar sv. Tri kralja, Oltar Sedam Žalosti Blažene Djevice Marije, Oltar Uznesenja Marijina, oltar sv. Roka, oltar sv. Križa, oltar Muke Kristove, oltar sv. Duha te oltar sv. Stjepana (postavljen u Crkvu 1928.g. na mjestu vrijednoga baroknog oltara sv. Katarine). Ljepotom se u Crkvi, ali i u cijeloj sjeverozapadnoj Hrvatskoj, ističe barokna propovjedaonica, postavljena 1753., a dovršena 1757. g., dar župnika Jambrekovića.

1768. u Beču su izrađene, a naredne godine u Crkvu postavljene orgulje na pjevalištu, dar Varaždinskog generalata Vojne krajine kojoj je Čazma od 1604.g. pripadala. Na tim se orguljama prvi puta u Hrvatskoj javlja registar fagota. Po glazbenim značajkama, ovo je iznimno vrijedan instrument, jedan od najvrijednijih u Hrvatskoj s kućištem izgrađenim u rokoko stilu .

Vrijedni barokni inventar zadržat će se i nakon obnove i restauracije Crkve sv. Marije Magdalene. 2008. zamijenjeni su kameni blokovi gotičkih prozora te rozeta na južnoj i sjevernoj vanjskoj strani zida. Započeti su radovi na krovištu koje će se podignuti kako bi se mogla rekonstruirati rozeta na zapadnom pročelju te portal.

Konzervatorima i restauratorima iznimno je teško određivati sve arhitektonske elemente jer je ova Crkva jedinstvena po načinu gradnje te istih ili približno sličnih građevina – nema.

Iako ne znamo tko je Crkvu sv. Marije Magdalene izgradio, znademo da je to bio netko vrlo bogat, tko je nakon gradnje Crkvu poklonio braći propovjednicima – dominikancima.

Tijekom 18. st. uz Crkvu sv. Marije Magdalene izgrađen je župni stan – dvor – čazmanskih župnika kao prizemnica. Stotinu godina kasnije je dograđen kat. Zbog nešto lošije gradnje, građevina je obnavljana temeljito 2005. godine.