Zagrebački biskup Stjepan II. odlučio je 1226. godine Čazmu učiniti pomoćnim sjedištem Zagrebačke biskupije. Iz toga razloga intenzivno gradi lijep gradić u kojem je – po nekima – svoje sjedište imao hrvatsko-slavonski herceg Koloman (brat kralja Bele IV.). Biskup Stjepan u Čazmu dovodi i razne crkvene redove: opatice norbertinke (monijalke) koje 1228. otvaraju školu za žensku mladež, a 1229. dovodi dominikance koji osnivaju svoju školu i imaju samostan smješten južno od Crkve sv. Marije Magdalene koja postaje dominikanskom crkvom. Biskup dovodi i ivanovce (imaju u Čazmi Crkvu sv. Ivana Evanđeliste te hospital sv. Kuzme i Damjana).
1232, Stjepan II. osniva Zborni kaptol svetoga Duha u Čazmi s 12 kanonika te pripadajućim službama. Kaptolu je izgradio Crkvu sv. Duha koja se nalazila unutar zidina čazmanske srednjovjekovne utvrde (zapadno od Crkve sv. Marije Magdalene). Zborni kaptol u Čazmi obavljao je svoju crkvenu, vjersku dužnost, ali je stoljećima bio i vjerodostojno mjesto (locus credibilis) – institucija koja je sastavljala i ovjeravala razne vrste dokumenata. Stoljećima je Čazma – zahvaljujući postojanju Kaptola te djelovanju redovničkih zajednica bila sjedište pismenosti i kulture središnje Hrvatske. Osim toga, bila je i vrlo lijepo izgrađen grad s najsjajnije izgrađenom biskupovom palačom te drugim sakralnim i svjetovnim građevinama. Osim kaptolske Crkve sv. Duha, dominikanske Crkve sv. Marije Magdalene i Crkve sv. Ivana, u Čazmi je bila i Župna crkva sv. Katarine i Crkva sv. Andrije. Na nekoliko kilometara od Čazme bile su Crkva sv. Vida u Grabovnici, Crkva sv. Marije u Dragancu, Crkva sv. Petra i Pavla u Bijeniku (današnjem Pobijeniku), Crkva sv. Martina u Martincu te druge kapele i crkve.
Čazmu je – kao biskupovo sjedište – branilo i nekoliko visinskih i nizinskih utvrda: Gumnik i Jelaj-grad (u Bosiljevu), Svibovec u Narti, utvrde na Moslavačkoj gori (Garić-grad, Jelen-grad, Košut-grad) te brojne manje utvrde u nizinama te na obroncima oko Čazme.Uz biskupove vazale, postojali su u Čazmi slobodni građani koji su imali svoju gradsku upravu – magistrat.
