Društvo koje djeluje 86. godinu (s manjim prekidom) i samo njeguje i živi svoj folklor. Zato, po drevnom običaju, svake druge nedjelje u mjesecu srpnju, poslije završetka žetvenih radova, organizira ovu manifestaciju, jedinstvenu u Bjelovarsko – bilogorskoj županiji.
A kako teče manifestacija?
Pripreme počinju mnogo ranije, od završetka jedne Zapovijedi, počinje se organizirati ona za narednu godinu. Tjedan dana prije same manifestacije intenzivno se uređuje selo, pripremaju se nošnje i ručnici za ukrašavanje (kićenje) prozora (obluka) kuća i ograda dvorišta (plotova). Iz ormara se izvlače oglavlja (peče, paculjce,rubci), nošnje, ručnici, navlake (jastučnice), prekrivači za krevete (koperte), stolnjaci, tablet´ći, opanjki; iz ostava razne korpe – drvene, slamnate, od šiba, razni mlinčići, škafi za razne namjene, lagvi za vino; s tavanai iz šupa izvlače se tkalački stanovi, škrinje za tkaninu, kolovrati, preslice, stolovi, stolice, kreveti sa stožinom, blazinama i pernatim jastucima, razne pile, sjekire – jednom riječju: sve ono što se nekada upotrebljavalo u svakodnevnom životu, a sada skuplja prašinu pohranjeno negdje gdje “ne smeta”. Svi se ti predmeti čiste i glancaju te se izlažu da se vidi kako se “nekad živjelo”. Članovi Društva se zadužuju tko će u narodnoj nošnji pokazivati znatiželjnicima i posjetiteljima kako se radilo s izloženim predmetima.
Druge subote u srpnju žene peku giba´njce i razne druge slane i slatke kolače. Kada sviće nedjeljno jutro – sve je spremno za Zapovijed.
Od jutra dolaze gosti – druga folklorna društva i posjetitelji. Dočekuju ih domaćini s rakijom i kolačima. Svečani mimohod svih sudionika polazi od Društvenoga doma u Gornjem Mikloušu prema Crkvi sv. Nikole. Svi su prisutni na misi poldanjici, a odmah nakon mise na bogato ukrašenoj pozornici i starim drvenim kolima – trubač poziva sve prisutne na slušanje Zapovijedi. Pod stoljetnom lipom u živopisnom moslavačkom selu Mikloušu svake godine drugenedjelje u mjesecu srpnju čita se šaljiva Zapovijed
općinskog poglavarstva – Zapovijed koju osmišljaju članovi društva, a cilj joj je aktualiziranje suvremenih problema na tradicionalan način.
Zapovijed čita seoski starješina – gazda Tonja (Antun Sabolić) koji na kraju zaključuje da je njemu zadatak ić´ čuvat krave, a mladima da se uhvate u kolu i zaplešu.
Počinje pjesma i ples domaćina – Sloge, i društava koje ugošćuju. Na manifestaciji sudjeluju društva koja prikazuju običaje, pjesme i plesove drugih krajeva Hrvatske. Istovremeno – u zgradi Osnovne škole posjetitelji razgledaju izložbu, razgovaraju sa starijim članovima Društva kako je to nekad bilo, kušaju specijalitete, ispred škole
muški kleplju kosu, pile drva, pletu košarice…
I tako svake godine u mjesecu srpnju, druge nedjelje, selo Miklouš oživi, ošareni, vraća se u prošlost s namjerom da se ne zaborave stari običaji, ples i pjesma njihova drevnoga sela i domovine Hrvatske.
