U petak 24. svibnja čazmanski maturanti prošetali su ulicama u veseloj povorci, slaveći završetak srednjoškolskog obrazovanja. Uz pjesmu i zviždanje, oprostili su se od školskih klupa i najavili nove početke.
– Ove godine opraštamo se od 70 učenika iz trogodišnjih i četverogodišnjih usmjerenja. Imamo 20 učenika iz mješovitog strojarskog razreda, među kojima su automehatroničari, strojobravari i vodoinstalateri. Uz njih, dvadeset i dvoje učenika su vozači, imamo gimnazijalce te tehničare cestovnog prometa kojih je 14 u svakom odjelu. Proslava je počela ujutro, kad su se učenici okupili na doručku. Nakon toga su sudjelovali u sportskim igrama, natječući se međusobno i protiv profesora. Nakon povorke ulicama Čazme, pozdravio nas je gradonačelnik Dinko Pirak, maturanti su se fotografirali i vratili u školu gdje ih je čekao ručak – grah koji je sponzorirao Grad. Nakon ručka nastavljamo sa sportskim susretima. Oko dva sata učenici odlaze kućama, prepuštamo ih na brigu roditeljima, a pred njima su obrane završnih radova, državne mature i druge obveze, rekla je Irena Ivanović, ravnateljica Srednje škole Čazma.
Gradonačelnik Grada Čazme Dinko Pirak pozdravio je maturante te im čestitao na završetku njihovog srednjoškolskog obrazovanja i završetku školske godine te poželio da svoj dan provedu u veselju i pjesmi, kako i priliči mladosti i najljepšim godinama. Svima je zaželio sve najbolje u daljnjem školovanju, radu i životu.
Razgovarali smo i sa maturantima, a najviše nas je zanimalo po čemu će pamtiti svoje srednjoškolsko obrazovanje.
- Sretna sam što je kraj, ovaj dan sam čekala četiri godine; meni u srednjoj školi ništa nije bilo dobro osim ovog danas; školovanje ću pamtiti po lijepoj zabavi i druženju; školu ću pamtiti po predivnim profesorima, koji su uvijek bili puni razumijevanja i po jednom divnom iskustvu, bili su mi ovo predivni dani; pamtit ćemo školovanje po ekipi, glupostima, profesorima…, bili su neki od odgovora.
Glede planova koje imaju za budućnost, neki planiraju nastaviti školovanje, a neki početi raditi.
- Plan nam je ići raditi u Zagreb i đuskati i obilaziti klubove jer smo čuli da u Njemačkoj baš i nema dobrih klubova pa ne odlazimo iz Hrvatske, jedan je od kreativnijih odgovora.
-Mi plačemo cijelim putem, jako je to teško. Vi dobijete djecu koja vam dođu u prvi razred. S njima provedete tri ili četiri godine, proživljavate s njima svaki dan, ne samo školske obaveze, nego i kroz njihove živote i osobne izazove i radosti, sve ono dobro i loše. Dijelimo s njima puno više od školskih obveza. Iako se oni danas vesele, mi znamo da ne znaju što ih čeka i da možda neće sve biti dobro. Netko od njih će možda i otići i izvan Hrvatske. Osjećaji su uvijek slatko-gorki na kraju, poručila je ravnateljica Irena Ivanović.
Foto: D. Kirin
